Udruživanje agencija Talia Model i Colors bio je jedan od najmudrijih poteza - i Aninih, i mojih. Ja sam se više orijentirala na Hrvatsku, pronalazak novih modela i pripremu za modnu scenu. Ana prvenstveno vodi brigu o inozemnom tržištu, sjajno fotografira i napravi video snimku modela kojem malo tko može odoljeti. Više nismo suprotne strane, već se zajedničkim snagama borimo za što bolji plasman naših djevojčica. Uskačemo jedna drugoj gdje i kada zatreba, mnogo planiramo, razgovaramo, diskutiramo - dvije glave su uvijek pametnije. Posebno kada imaju dragocjeno iskustvo - bilo loše ili dobro.
Da, Kristina i Valerija su momentalno apsolutno naše najuspješnije manekenke i skoro niti jedna druga karijera se ne može usporediti s onim što su one postigle. Kristina je ušla u našu modnu povijest s prvom naslovnicom prestižnog magazina "Vogue". Takove djevojke se otkrivaju na razne načine, ali ja duboko vjerujem da se Svemir pobrine kako bi ih dao u prave ruke. Kristina je već bila u jednoj našoj drugoj modnoj agenciji, koja nije prepoznala njezin potencijal. Meni je naprosto zastao dah kad sam ju ugledala na jednom castingu i ... došla mi je! Valerija? Opet se umiješala sudbina i naprosto mi ju donijela jednog Velikog petka. Njezina majka telefonom mi je predložila da ju pogledam i procijenim njezin potencijal. Kad mi je prišla, znala sam da je na pomolu još jedna svjetska modna atrakcija. Valerija to upravo dokazuje... Hvala majci na povjerenju! Duboko vjerujem u svoju intuiciju, u energiju koju dajem i koja mi se vraća u obliku prekrasnih mladih djevojaka.
Da, radila sam kao model i to najviše nakon završenog fakulteta. Naime, uvijek sam izgledala malo mlađe, pa sam si mogla dopustiti da snimam i nosim revije skoro do svoje 30-te godine. Naravno da je razlika velika! U vrijeme Jugoslavije tržište nam je bilo daleko veće, tekstilna industrija vrlo jaka - a manekenstvo ipak u povojima. Nije nas bilo tako mnogo, pa smo zaista radile skoro svaki dan. Na revije smo odlazile s torbom prepunom vlastitih cipele, marama, bižuterije. Često smo se i šminkale i frizirale same. Nije nam trebao book, nismo imale castinge. Uglavnom se znalo tko, što i kako radi, pa su pozivi dolazili direktno na imena. Osim toga, zapravo su ozbiljno radile samo 2 agencije. Eto, ukratko sam istaknula ono najbitnije.
Drugi dio vašeg pitanja traži mnogo dublje i kompleksnije tumačenje. Samo prozvani modeli? Bilo ih je uvijek i nažalost ima ih i danas. Previše. To su osobe koje svojom pojavnošću i ponašanjem ruše ugled i dignitet svega onoga što jedan uspješan model mora biti. One misle da su modeli ako su jednom prošetale nekom nevažnom pistom ili snimile "jeftine" fotografije, ako su se maksimalno utegnule, namontirale i izoperirale. Ako im je netko rekao da su zgodne i sexy i... nemojte me vući za jezik!

Rijetko se događaju uspjesi preko noći i nagle karijere. Stvaranje modela koji će trajati dugo je isto tako dugotrajan i uporan proces. Naravno da su fizičke predispozicije vrlo važan faktor i velika odskočna daska. No, tada stupaju na scenu želja, energija, upornost, samouvjerenost, predanost poslu, odgovornost... Djevojka koja se odluči da će neko duže vrijeme biti model mora se znati nositi s ljubomorom - čak i onih najbližih. Mora odolijevati zovu lijenosti, odustajanju, patnjom za domom ili ljubavi. Vrlo su rijetki dečki koji daju podršku svojoj voljenoj i njihova ljubomora često se tumači kao odraz ljubavi. Tek kada se veza prekine, djevojka shvati da je bila u zabludi. Ponekad je to buđenje prekasno za novi modni početak. Uglavnom, bitno je što vise pozitivnih komponenti skupiti u pravo vrijeme, na pravom mjestu. Naravno, i imati malo sreće.
Teško je postaviti tu granicu početka, jer neke djevojke su sa svojih 15 zrelije, jače i hrabrije od onih s 20 godina. U svakom slučaju svjetski modni centri su postavili tih 16 kao najnižu moguću granicu. Valeriji je nedostajalo mjesec dana, pa su joj uglavnom progledali kroz prste. Većinu modela prate njihove majke ili netko od rodbine, sve do punoljetnosti tj. do njihove 18 godine. Tada najčešće i nestaju pubertetski problemi u obliku nečistog lica, napuhanog tijela, nedefiniranog izraza. Ali u svakom slučaju dolaze neka nova suočavanja sa samim sobom, svojim karakterim ili trećim negativnim utjecajima. Nikad mira i s tim se svatko mora pomiriti. Uvijek iza ugla vreba neko iskušenje i treba ga znati pobijediti. Dobro je da djevojka sto prije "propliva" samostalno.
Sudjelovanje u emisiji Hrvatski top model bilo mi je dragocjeno iskustvo i po reakcijama vidim da se radi o vrlo gledanoj i poučnoj seriji. Naravno da smo odradili i neke momente kojih možda u stvarnosti modnog života neće biti, ali i oni su dragocjena škola za savladavanje vlastitih strahova, nesposobnosti, nepovjerenja. Rafaela se dosta uspješno snalazi na hrvatskom tržištu, snimila je neke kampanje i editorijale, nosila revije - ali na vlastitoj koži je osjetila riječi koje sam im stalno ponavljala: svi ostali modni centri imaju pravila kojih se moraju pridržavati. Ten mora biti besprijekoran, tijelo tanko i bokovi ne prelaze granicu od 90 centimetara. Vani je to tako i želiš li uspjeti - ovo je samo fizički početak koji se traži. Nastavak slijedi. Rafaela se još bori s početkom, ali ne odustaje. Držim joj fige, jer Pariz ju još uvijek čeka.

Da, ponosim se "svojim" misicama: Anica, Branka, Vanja, Martina, Lejla. Sve su danas uspješne mlade poslovne žene i majke. One su svojom pojavom dokazale da ljepota nije nužno zlo, već dragocjeni poklon prirode i genetike, koji treba znati iskoristiti. Ja sam bila dio Direkcije koja je radila 365 dana u godini, koja se nije sastajala mjesec dana prije finala, koja je vrlo mudro i znalački realizirala županijske izbore. Mi smo se zaista bavili tim djevojkama i ja sam osobno pratila njihov razvoj, učenje hoda i poziranja, trenirali smo odgovaranja na pitanja, pomno birali mjesta izlaska u javnost, stil odijevanja i tako dalje. Eto, možda se u tome krije tajna uspješnih izbora. Dali smo mnogo - ali smo dobivali još više. Meni je taj petogodišnji period izuzetno drag i još uvijek dragocjeno iskustvo čak i u sadašnjim odnosima sa mladim djevojkama.
Priznajem, odijevanje mi je dosta bitno i volim se igrati odjećom. Bez obzira što mnogima izgleda da sam često u istom "paketu" - ja bih se ipak usudila to nazvati stilom. Ne odustajem od onoga u čemu se osjećam ugodno, komotno, pokriveno i pomalo tajanstveno. Naprosto opazim komad odjeće koji se uklapa u moj ormar i na kojem "piše moje ime". Ha,ha! Znam se i prevariti, pa već kad dođem kući shvatim da je ipak bio u pitanju nemili nadimak ili nečije drugo ime. No, nastojim uvijek biti svoja. Posljednjih par godina mali salon u Gajevoj ulici - Vila shop izuzetno pogađa ono što me čini sretnom. Zanimljiva odjeća raznih dobavljača i što je još bitnije - vrlo povoljna!!! Ostajem vjerna i mojim omiljenim hrvatskim dizajnerima poput Loredane Bahorić, Adrijane Subotić ili Ksenije Vrbanić. One su vječne! Put do mog modnog srca uvijek pronađe i Mediha, koja se nažalost vise orijentirala na sarajevsko tržište - ali ne zaboravlja svoj Zagreb i svaki njezin dolazak je radost za moj ormar. Posebna priča su cipele, torbe, bižuterija, remeni, satovi, rukavice! Obožavam! Pronalazim ih svuda, ali najviše u New Yorku. Iz tog grada uvijek donesem nešto što traje i što uvijek dobiva komplimente.
Djelomično sam na to pitanje već odgovorila. Dizajnerice koje sam spomenula izuzetno su kreativne, slične - a tako različite. Uživam u njihovoj igri krojevima, duzinama i dekonstrukciji. Poput mene ne vrište bojama i odjeća im zaista sluzi za - odijevanje, a ne razodijevanje. Dopuštaju igru slojevima i ne podliježu modnim trendovima. Neki komadi odjeće traju i po nekoliko godina i samo je pitanje osobne spretnosti kako ćete ih pretočiti u supertrendi kombinaciju.
Moram spomenuti i jedinstvenu Keti Balog od koje sam zaista naučila mnogo. Ta žena već svojom pojavom govori što je za nju moda i Hrvatska može biti ponosna što ima tako vrhunski modno osviještenu osobu.
Priznajem da me u inozemstvu često zaustave i pitaju sto to imam na sebe, gdje sam kupila, da li je Yamamoto ...Volim kada moj ego nahrane sličnim situacijama, ali sam još sretnija zbog priznanja mojim omiljenim dizajnericama.

Neću biti previše mudra ako spomenem toliko omiljeni pojam male crne haljine - ali ona zaista olakšava problem večernjeg ili cocktail izlaska. Dovoljno je promijeniti cipele, torbicu, maramu, naušnice..... i već ste stvorili novi look. Praktična velika dnevna torba i isto tako šarmantna mala večernja neophodne su svakoj ženi koja želi biti i poslovna, ali kad zatreba i glamurozna. Cipele? Dobre čizme za dan, udobne salonke za večer. Osobno glasam za odijelo u svako doba dana! Dolčevita, košulja, prsluk...... to su sve detalji koji će ga uspješno promijeniti i pretvoriti u kombinaciju koja zatreba. Mogla bih nabrajati još dosta detalja koji su bitni da se osjećamo ugodno, ali apsolutno nikad se ne smije dopustiti izlazak sa prljavom i neurednom kosom ili pogrešnim cipelama. Oni su početak i kraj. Sredina još može podnijeti i malu pogrešku, ali ove dvije krajnosti mnogo govore o nama: jesmo li površni, pouzdani, brzopleti ili nas krase one suprotne osobine.
Ha,ha! Kako dobro pitanje, jer ja se zaista volim počastiti. Vec nekoliko godina prvi tjedan u godini provedem u New Yorku. Apsolutno grad za moju dušu i suprugu već unaprijed najavim zelju da mi to bude rođendanski, božićni i novogodišnji poklon. Odem sama, hodam cijele dane, obilazim omiljene muzeje, dućane, parkove, hotele, kazališta. Uvijek pronađem nešto novo i jedva čekam da se vratim........ Ja jesam pomalo vuk samotnjak i ne nedostaje mi društvo. Isto tako ne bojim se lutati i letjeti sama. Obišla sam gotovo sve kontinente i uživam otkrivati nove običaje, kulture. Saša razumije, jer ima svoje radosti i momente koji pune njegove akumulatore.
Nipošto ne patim od dizajnerskih komada bilo čega. Raduje me ono gdje prepoznam svoju energiju i što mi već u prvom momentu govori da je to ljubav koju moram imati. Naravno, ako se cijena uklapa u ono što si mogu priuštiti. No, isto tako bez imalo ljubomore šetam najskupljim avenijama ili ulicama, pa barem vizualno doživim ljepotu koju ipak šire oko sebe. Iskreno nikad nisam patila za nečim što si sama ne mogu pokloniti. Što sam starija, sve sam svjesna radosti koju pruža i sama blizina nečega što je lijepo i vrijedno.
Sjajno pitanje! Ali ja stalno radim. Meni je posao naprosto moj život. Ispunjava me, veseli, i dalje učim i pronalazim nove načine da svoje djevojke učinim još uspješnijima. No, vjerovali ili ne - volim i ne raditi ništa. Isključim sve telefone, uključim sekretarice - pa gledam omiljene krimi serije, povijesne ili ljubavne drame, rješavam križaljke, surfam internetom, odem na kavicu u neki od omiljenih kafića... Pomalo proučavam Kabbalu i njezine životne mudrosti, koje mi pomažu da opstanem u ovom često okrutnom poslovnom okruženju.

Hvala velika. Lijepo je čuti i pročitati vaše pitanje. Ipak živim dosta povučeno, ne izlazim mnogo, ne pušim, alkohol apsolutno ne podnosim, poklonim si dosta sna, svaki dan mnogo hodam. Redovno odlazim na jogu. Ne znam da li to pomaže, ali očito ne šteti. Gotovo uopće se ne šminkam, i ne znam kad sam posljednji put stavila puder na lice! Za žeđ koristim vodu sa malo jabučnog octa. No, uopće ne biram hranu - čak uživam u tzv. nezdravim namirnicama. Vodim se instinktom i ono što mi tijelo poželi, to mu i poklonim. Jutro započinjem kavom sa dosta šećera. Obožavam čokoladne kolače. No, nikada si ne dopustim višak kilograma i dignem paniku ako se pojavi višak od 2 ili 3 kilograma. To se lako skine i tako već godinama zapravo ulazim u istu odjeću.
Moram spomenuti svoj duh - koji nikako da odraste. Imam osjećaj kao da sam stala u 35-oj godini. Vrlo sam znatiželjna, ponekad djetinjasta, zaigrana, vedra, emotivna i puna životne energije. Ne zamaram se time što tijelo ipak u nekim detaljima pokazuje koliko godina sam već ovdje. Dio sam neminovnog životnog procesa i ne želim nikakve intervencije na sebi. Ja naprosto odrastam i ne bih to nužno nazvala starenjem.
Nemam konkretnih planova - ali svakako ću još trajati i nemam namjeru napustiti posao koji izuzetno volim. Imam predivne mlade osobe čije uspješne modne korake želim pratiti i doživjeti njihovu radost. Želim još dugo uživati u trenucima koje imam sa suprugom Sašom i malom čivavicom Mini. Želim biti zdrava, radovati se svakom novom jutru i ispuniti svoj dan. Želim i drugima isto tako pokloniti dio svoje energije i mudrosti. Mislim da to mogu i nemojte se ustručavati tražiti još mnogo toga od mene. Tu sam - spremna da primim i podijelim!
dodaj komentar 8 komentara
svako dobro i tebi:-)
Ali možda sam samo trebala svoje mišljenje zadržat za sebe
RSS komentara Dodaj komentar
Molimo, registrirajte se i prijavite da biste komentirali. Hvala.