Prodavači naši svagdašnji

Advocatus diaboli by Grgo Zečić

Tri su bitna faktora koja drastično utječu na raspoloženje kupca nakon što zakorači u dizajnersku trgovinu.

Prva dva faktora su jačina svjetla i glazbe koji vladaju u prostoru. Dok u dućanima jeftinije odjeće navodno smatraju kako glasna i dinamična glazba podiže adrenalin i tjera adolescente u sumanutu kupnju, pret-a-porter butici svoju nadu polažu u prikazu jedinstvenog iskustva obilježenog ambijentalnom glazbom i prigušenim svjetlima. Prostor u svakom pogledu igra krucijalnu ulogu u privlačenju kupca pa tako Prada za svoje Miu Miu dućane uvijek detaljno analizira utjecaj boje tepiha, dok Celine ima posebna pravila pod kojim kutem i svjetlom kožna jakna treba stajati otvorena.

Cijeli timovi stručnjaka rade na najsitnijim detaljima koji bi ukratko trebali manipulirati potencijalnim kupcem. Ipak, svi ovi objektivni alati manipulacije padaju u vodu pred trećim faktorom koji dirigira vašu mržnju ili ljubav prema određenom dućanu bez obzira prodavale se tamo skupe torbice ili cvijeće.  Odnos sa prodavačima zauzima presudnu kariku u mislima svakoga tko zakorači u dizajnerski dućan. Upravo se zbog odnosa kupac-prodavač posjet dućanu pretvorio u ritual koji traži posebnu pažnju, a ne rijetko i poseban dress code.

Prodavači fanatici

U buticima koji se nalaze u Londonu, New Yorku ili Parizu svaki prodavač će vas objektivno prosuditi već na prvom koraku. Ako ste stalni kupac odnosno "vjernik branda" tada ćete dobiti zračni poljubac, čašu pomno ohlađenog šampanjca i uvid u dizajnerske modele skrivene isključivo za VIP kupce. Ako ste pak zalutali ili novi kupac, u tom slučaju morate se uzdati u svoje instinkte za preživljavanje jer prodavači u Balenciagi i Hermesu nemaju milosti. Ove dvije francuske kuće tradicionalno su poznate po osoblju koje će vas prije odbiti nego zavesti svojim ponašanjem. Na glasu su kao drski, arogantni i tvrdoglavi vojnici vjerni svojoj kući. Njihov je cilj zakomplicirati vaš najjednostavniji upit bez obzira sa koliko novca finalno raspolažete. Zovemo ih "prodavači fanatici" koji testiraju vaš ukus.

Takvih je primjera  izuzetno malo i gotovo uvijek se radi o individualcima koji godinama rade u flagship dućanu određene modne kuće te osobno poznaju 70% kupaca. Osobna iskaznica za njih nije vaša zlatna, platinasta ili crna kreditna kartica, nego vaše lice na koje se moraju naviknuti i stil odijevanja. Situacija u luksuznim robnim kućama kao što je Barney's potpuno je suprotna jer će vas tamo prodavači služiti kao da ste milijarder samo kako biste nešto kupili i na taj im način osigurali barem minimalnu proviziju. Ritual posjeta svom omiljenom dizajnerskom dućanu vrti se oko dress codea na temelju kojeg izražavate maksimalno poštovanje. Za početak, probajte ući u Hermes u Juicy Couture trenirci i Birkin torbi ili u Balenciagu u Nike trenirci i Louis Vuitton logotipovima. Takav čin smrtni je grijeh u očima prodavača koji se, iako su uslužna djelatnost, ponašaju kao da posjeduju kuću za koju rade. Ono što u inozemstvu postoji, a kod nas nitko ne može razumjeti je vrlo logičan i stilski uravanotežen filter, prema kojem se točno zna tko što kupuje i zašto.

Primjerice ako ste ljubitelj Martina Margiele onda ne postoji šansa da ćete zakoračiti u Cavallijev dućan i sliniti nad leopard uzorkom. Isto tako hrabra Versace žena neće niti pod vrućicom ući kod "luđaka" Margiele. Postoje jasne kategorije koje oblikuju stilski pravac. Ako nosite Margielu onda sigurno volite Celine, Comme des Garcons, Watanabea, Ann Demeulemeester, Rick Owensa, Dior Homme, Ackermanna i brojne druge. Dok ljubavnice Louis Vuittona standardno vole posjetiti Cavalli, Versace, Dolce & Gabbanu te Gucci. Razni prodavači jednostavno su prilagođeni raznim profilima žena koje tu odjeću kupuju. Logično je zaključiti kako će Balenciaga prodavač biti divan prema Balenciaga ženi ali okrutan, zajedljiv i nepristojan prema onoj koja se klanja Louis Vuittonu. Svijet mode zapravo je leglo diskriminacije i kategorizacije kao da se radi o hodniku srednje škole.

Stilski problem Hrvatica je u tome što će pod zub staviti sve što ima logo. Bilo kakav logo. Glavno da je "marka". Nema veze radi li se o drugoj liniji, trećoj liniji ili izmišljenoj kolekciji. Možda se zato Hrvatice redovito žale na tretman koji dobivaju u svjetskim metropolama, a gotovo se uvijek radi o negativnom iskustvu. Koliko god idealistički zvučalo činjenica je da novcem ne možete kupiti sve. Odnosno možete, u Dubaiju ili Moskvi , gdje će vam prodavači servirati kavijar sa zlatnim listićima, ali tvrdoglavi prodavači Pariza bankovni račun ne priznaju kao mjerilo pa su zbog toga uvijek ironični prema Ruskinjama. Istim onim Ruskinjama koje su Pariz spasile svojim slavnim potrošačkim ekspedicijama.

Hrvatski sindrom "ekskluzivnog" dućana

Situacija u Hrvatskoj obrnuto je proporcionalna svim vrijednostima filozofije svjetskog prodavača jer kod nas se prodavači ponašaju kao da su dio društvene kreme. Čak i u najobičnijem dućanu high street odjeće sumnjivog podrijetla, dobit ćete toliko hladnih tuševa kao da ste u Balenciagu ušle odjevene u komade iz Terranove. Naravno, od Balenciage nećete vidjeti ni B. Valjda su ljubomorni ako vide da nešto stvarno kupujete?

Prema običnim se trapericama ponašaju kao da se radi o couture uzorku kojeg ne zaslužujete niti dotaknuti, a kamoli isprobati. Mladi dečki i djevojke koji u dućanima rade, nemaju pojma o povijesti branda, a još manje o materijalima od kojih se kolekcija izrađuje ali zato će vam presuditi neljubaznošću i prije nego što ste ušli u prostor. Iz tog razloga treba imati dvostruke kriterije prema prodavačima Pariza i prodavačima Zagreba.

Parižani od vas traže poštovanje prema tradiciji i snazi kuće koju predstavljaju,  dok ovi u Zagrebu od vas očekuju da se sramite činjenice što ste uopće ušli u dućan koji prodaje pamučne majice po abnormalno visokim cijenama. U prvom slučaju vlada kultura ponosa. U drugom slučaju vlada nekultura nesigurnih klinaca i klinceza koji su u svojim glavicama zamijenili lončiće pa misle kako su radnim mjestom prodavača zaslužili društveni status.

Idući put kada vas netko pogleda sa omalovažavanjem možete iskoristiti izjavu dobre, stare Edine Moonson iz Ab Faba: "Dušo, prestani sa tim stavom. Ne zaboravi da samo prodaješ u dućanu".

Grgo Zečić