"Strašno je da Angelina Jolie snima bosansku priču u Mađarskoj"

Intervju: Danis Tanović

Za filmsku veličinu poput Danisa Tanovića očekujete da vas malo zaplaši. Još ako uzmete u obzir natpise, kako nema dlake na jeziku, i svakom kaže što ga ide, prisutnost moje treme prije intervjua nije bila za čuđenje. Propustila sam nenajavljene kolege ispred sebe, da bi nakon intervjua s njima Danis ustao i rekao svom asistentu: „Idemo!". Skočila sam sa stolice i izletilo mi je: "Ne ideš ti nigdje, imaš još mene." Ok, prva greška, ne persiram čovjeka i skačem u polu-luđačkoj maniri na nekog tko bi mi trebao dati neke suvisle odgovore. Mislila sam kako će me otpravit, pogotovo jer mi je prije intervjua njegov asistent rekao, kako je Danis umoran i kako mu se ustvari ne da pričati, međutim za par minuta smo sjedili ispred kina Europa, naručili piće i porazgovarali.

Danis je jako direktan i na momente vas zna isprekakati da zaboravite što ste ga htjeli pitati. Pun je protupitanja što osobne, što poslovne prirode, te vam na trenutke stvori dojam kao da on intervjuira vas. Kaže kako mu je puna kapa putovanja i da je umoran. Na Zagreb Film Festival došao je ravno iz Abu Dhabija, gdje se predstavio sa svojim posljednjim filmom „Cirkus Columbia".

U filmu, glavne uloge tumače izvrsni Miki Manojlović i Mira Furlan. Danis nije htio puno pričati o samom sadržaju filma, nego mi je sugerirao da popričamo o tome nakon premijere, pa da mu kažem svoj doživljaj. Nakon što sam u subotu pogledala „Cirkus Columbia", nisam podijelila svoje dojmove s njim, ali vama mogu reći kako se radi o predivnoj ljubavnoj priči koja će vas rastužiti, nasmijati, i koju nikako ne smijete propustiti. Priča utemeljena na istoimenoj knjizi Ivice Đikića, ujedno je i ovogodišnji predstavnik BiH u utrci za Oscara.

Kako je Danis već vlasnik jednog kipića naravno da me je zanimalo je li očekivao ovu nominaciju?

Kako da ja tebi odgovorim na to pitanje? Ako kažem da jesam, ispast ću pretenciozni idiot, ako kažem da nisam ispast će da film nije dobar.

Ok, onda mi reci kako si uopće došao na ideju da radiš film prema predlošku knjige Ivice Đikića?

Dino Mustafić je našao tu knjigu i rekao mi da želi snimiti film. Nakon što sam je pročitao rekao sam mu da mu zavidim. On nije imao vremena pozabavit se s tim pa mi je dao da je napravim ja.

Nakon tvojih uspjeha i uspjeha Jasmile Žbanić, smatraš li da je svijet konačno prepoznao potencijal bosansko-hercegovačke kinematografije, ili da su bar počeli obraćat pažnju na to što se snima na ovim prostorima?

Ne. Nemam ja iluzija po tom pitanju. Mislim da 90% stanovništa ne zna pokazati BiH ni Hrvatsku na karti svijeta, a kamoli da zna nešto o našem filmu.

Poznato je da čak i svjetskim showbizzom drmaju određeni politički lobiji i nerijetko se spominju utjecaji određenih struktura na odabir filmova na Oscaru i sl. Koliko je po tvom mišljenju politika uopće umiješana u samu priču?

Zašto misliš da je nagrada politička? Nobelova nagrada za mir je politička nagrada a Oscar je filmska nagrada. Pravi primjer da Oscar nema političke primjese sam ja, jer ako se sjećaš kada sam ja bio u utrci bio je i francuski film „Amelie" koji je tad harao svijetom. Francuzi imaju novaca koliko mi nikada nećemo imati, a mi smo dobili Oscara.

Čitala sam da si dao podršku Angelini Jolie i njenom projektu koji je izazvao veliku kontroverzu u BiH?

Nju napadaju žrve rata, što razumijem, ali se grozim svake vrste cenzure, pogotovo od ljudi koji nemaju pojma o čemu govore. Problem je što ja gledam stvari iz druge perspektive. Angelina Jolie snima bosansku priču u Mađarskoj, što je strašno. Da je Jolie došla i snimila taj film u Sarajevu, potrošila bi 3-4 milijuna eura koji bi ostali u gradu. Tko danas dođe u Sarajevo i ostavi 4 mil eura? Dođe filmska ekipa, napuni hotel, rade restorani, rade ljudi. Kad imaš filmsku ekipu od 200-300 ljudi od njih živi jedan mali grad. Mi smo snimali 2 mjeseca u Čapljini, ljudi su radili punom parom. To je prva stvar. Druga stvar je: kakva cenzura filma koji nitko nije vidio? Koliko god da razumijem te žene koje su žrtve rata i koje ne žele da se to okalja, mislim da se ne može pričat o nečemu dok niste to pročitali ili vidjeli.

Kako se „zeznuo" Sergej Trifunović?

Koji je po tvom mišljenju, glavni problem kinematografije na ovim prostorima?

Lova je prvi i osnovni problem svih svjetskih kinematografija zadnjih godina.

Misliš da imamo dovoljno talentiranih glumaca i redatelja? Kog uopće preferiraš s ovih prostora?

Imamo ih i previše. Sve koje s ovih prostora volim, si gledala u mojim filmovima.

A Trifunović npr.? Njega nisam vidjela, a jedan je od boljih glumaca svoje generacije?

Volim ja Sergeja. Štoviše, on je bio u izboru za „Ničiju Zemlju", međutim onda se pojavio njegov agent i počeo lupat cifre. Trebao si platit za njega koliko za trećinu filma. Iskreno, mislim da Sergej nije imao puno veze s tim, al nakon godinu dana mu je vjerojatno bilo žao. Krenuli ga agenti, šta ćeš.

Radio si s Emmanuelle Beart, Colinom Farrellom. Koji bi bio tvoj idealan inozemni cast?

Ja bi recimo jako volio da sam mogao raditi s Lee Marvinom. Volim Clooneya jako. Od žena, Kim Basinger mi je bila super. I sad bi volio raditi s njom. I Julia Roberts mi je jako slatka.

Danas su televizijske serije izrazito visoke produkcije. Bi li se ikada bacio u televizijske vode? Jesi li imao neke ponude?

Ozbiljnih ponuda za seriju nisam imao nikad. Ako me pitaš da li bi radio Twin Peaks, Monthy Pyton pristao bi odmah, ili „Prijatelje". Moja žena ih obožava.

Kakve filmove voliš gledati privatno? Možeš li preporučiti neke naslove našim čitateljima?

Volim gledat dobre filmove, a što se ovogodišnjih naslova tiče mogu preporučit: „Enter the Void" Gaspar Noea, „Biutiful" Alejandra Inarritua, i pobjednika Berlina „Bal" Semiha Kaplanoglua. To su tri žanrovski skroz različita filma, ali odlična.

Imaš veliku obitelj, čak petero djece. Kako stigneš sve to hendlat? Kako se organiziraš, stalno si na putu.

Pa seks nije dugotrajan (smijeh)..Ma moj život je jedno veliko ludilo a obitelj je oaza mira, sreće i potpunog ludila. Petero djece kad krenu ujutro to je dernek, ali to je najljepše na svijetu. Znaš što. Ja ustvari radim sve što volim. Sve što mislim da je vrijedno, da ima smisla i onda nekako to usklađujem.

Ana Pavić